Oklop
Oklop je zaštita od oružja ili opasnosti koja okružuje telo životinje, čoveka ili oklopnog vozila. Oklop može biti životinjski (prirodni) ili metalni (veštački). Oklop se postavlja na oklopna vozila radi zaštite posade oklopnog vozila. Oklop se koristi od davnina kada je vojska koristila štitove i metalne oklope da bi zaštitila telo od koplja, mačeva i strela. Svrha oklopa je da zaštiti oklopljeni objekat od sila koje – po pravilu – deluju na njega spolja. Trebalo bi da pruži zaštitu od razarajućih efekata kratkotrajnih, intenzivnih sila. To se postiže prekrivanjem objekta ili područja koje se štiti slojem materijala visoke čvrstoće. Zaštita se postiže na takav način da oklop (zaštitni sloj) pruža otpor ili odbija (preusmerava) očekivanu razarajuću silu. Pri tome, otpor oklopa treba da bude odgovarajući veličini i vrsti očekivane sile. Čvrstoća oklopa proizilazi iz čvrstoće materijala (tvrdoća i strukturna stabilnost), kao i iz strukture materijala (na primer, izbočine). Struktura materijala je važna pre svega kada sile deluju na velikoj površini (zaštita od gnječenja), dok je čvrstoća materijala važna kada deluje tačkasta sila (municija). Postoji razlika, posebno u vojnoj oblasti, između aktivnog i pasivnog principa oklopa. Pasivni i (re)aktivni oklop mogu se kombinovati (kao u slučaju borbenog oklopa koji je opremljen slojem keramičkih pločica reaktivnog oklopa, i samim tim je bolje zaštićen od municije). Oklop može postojati i kao nezavisni objekti, tako da objekat kome je potrebna zaštita koristi je samo kada je to neophodno. Poznati primeri takvog oklopa su štitovi vojnika u istoriji, šlemovi i slično.
