Castom iz Ravene
Italijanski konstruktor od malena se interesovao za mehaničke naprave, a učio je zanate obrade drveta i metala na mnogim kursevima. Godine 1992, osniva samostalnu radionicu za izradu finih ručno rađenih sačmarica koje mu donose dobar glas. Prvo delo koje je izradio bio je kundak 1983.Tema ovog prikaza su puške italijanskog puškara koji nema dugogodišnju tradiciju, ali koji je vrhunskim kvalitetom stao u red prvorazrednih svetskih proizvođača „fine guns” (finih pušaka). Posedovanje ili sakupljanje skupih, finih ručno rađenih sačmarica, pored prestiža, predstavlja i veoma unosnu investiciju. Takve puške posle nekoliko godina, vrede daleko više nego u trenutku kupovine. O njima se piše, za njih postoje posebne aukcije, njihovi vlasnici i ljubitelji imaju svoje klubove, odlaze u pozivne zatvorene lovove. Poznavanje takvih pušaka profinjuje ukus!
Baš takve puške sa svojih deset prstiju izrađuje puškar Mauro Battaglia iz Ravene u Italiji. Batalja se od malena interesovao za mehaničke naprave i u tom pravcu je negovao svoje hobije. Učio je zanate obrade metala i drveta, pohađao mnoge skupe specijalističke kurseve. A u osnovi je Mario Batalja bio i ostao – samouki umetnik. Koristeći alat koji je sam dizajnirao i proizveo, napravio je 1983, prvi kundak za pušku. Kundak je izazvao oduševljenje svih njegovih prijatelja, pa je bio prinuđen da taj rad ponovi više puta. Godine 1992, osniva samostalnu radionicu za izradu finih ručno rađenih sačmarica koje izazivaju posebnu pažnju na tržištu i donese dobar glas o Mauru Batalji, jer je sve vreme crtao, izrađivao i usavršavao mehanizme klasičnih dvocevnih sačmarica. U Raveni je 1882, rođen Arnoldo Zakaria. Puškarski zanat uči kod tada poznatih puškara Zanita i Toskija, posle desetak godina osniva sopstvenu puškarsku radionicu. Decenija potom Zakarija postaje jedan od najpoznatijih italijanskih , a i svetskih proizvođača “fine guns” (skupocenih, ručno rađenih dvocevnih sačmarica). Puške mu kupuju krunisane glave, engleski lordovi, šeici… Već star, ali slavan Zakaria se poverio prijateljima da radi na pušci, takvog kvaliteta i konstrukcije, kakvu do sada još nije proizveo Godine 1959, Arnoldo Zakarija iznenada umire, a ostaje legenda iz Ravene o nedovršenoj Zakarijinoj pušci. Legenda “nedovršeni Zakaria”, je ceo život toliko opsedala mladog Maura Batalju, da sve vreme proučava stare skice, sklopove i puške “mastera” Arnolda Zakaria. I na velikom italijanskom međunarodnom sajmu oružja u Breši – EXA, 1998, pojavljuje se kompletirana skupocena vrhunska sačmarica “nezavršeni Zakarie”, koju je proizveo Mauro Batalja. Taj trenutak slave je večan i Mauro Batalja, samouki puškar iz Ravene ulazi u istoriju. Njegove puške od tada traže najslavniji svetski kupci, najveći kolekcionari “fajn gans”. Mauro je sada ime i isključivo za njega radi čuveni italijanski graver oružja Masimiliano Gobi. Morena, dvocevna položara sa spoljašnjim udaračima. Ovaj tip sačmarica ima još uvek veliki broj pristalica među lovcima, koji su potpuna suprotnost onih, koje smo na početku slikovito opisali. Morena se radi u kalibrima 12 i 20 i cevima spojeni takozvanom demi blok konstrukcijom. Kod demi blok spajanja cevi (Englezi ovaj sistem zovu “chopper-lump“), svaka cev sa odgovarajućim delom ključeva izrađuje se kao celina. Zatim se dve polovine, spajaju postupkom mekog letovanja. Mauro Batalja garantuje da je to izveo po svim strogim pravilima anti oksidantskog procesa i da se linija spoja cevi, nikada neće pojaviti kao tačka “rađanja” korozije. Kod svih položara, Mauro koristi proverenu Pardijevu bravu, a ova orozara ima samo klasične izvlakače praznih čaura. Kundak je engleskog tipa, a orahovina je prvoklasna. Masa puške u kalibru 12/70, iznosi 3,3 kilograma. Mehanizam spoljašnjih udarača je montiran na bočnim pločicama i ručno je urađen i ispoliran do savršenstva. Položare sačmarice sa skrivenim, unutrašnjim udaračima – „hamerles“ puške, Mauro Batalja radi u šest tipova: Mercedes, Historic, Monia, Monia Extra, Manuela i Angeles. Sve su sa holand&holand pločicama, Pardijevim bravama i demi blok spajanjem cevi. Rade se uglavnom u svim sačmarskim kalibrima: 12, 16, 20, 28 i .410. U pitanju je isključivo vrhunski ručni rad, do najsitnijeg detalja. Maks Gobi gravira puške po sopstvenoj inspiraciji ili po želji kupca. Ustvari sve puške su ujedno i umetnički predmeti.
Na kraju, Mauro Batalja, radi i bokericu pod imenom Timio, sa H&H pločicama, demi blok vezom cevi i bravljenjem “boss” (opisanim u tekstu o puškama „Perazzi”). Kalibri Timia su 12, 20, 28 i .410, a bira se jedan ili dva obarača. I Timio predstavlja sam svetski vrh u svojoj branši. Ova puška u kalibru 12 teži 3,4 kilograma. To su vrhunske klasične ‘fine guns” puške majstota Maura Batalje.
R.K.
