Lovačke puške dvokuglare
Sagledavši koloritnost svoje čitalačke publike, zaključili smo da svakako treba predstavljati inovativne modele oružja, kao i one ekskluzivne primerke koji su atraktivni isključivo zbog svog nesvakidašnjeg izgleda. No, ne može se osporiti notorna činjenica da će u bližoj perspektivi zanemariv postotak ljubitelja ikada biti u prilici da ih uživo sretne, a kamoli koristi. Stoga u predstavljanju prioritet uvek dajemo artiklima koji su dostupni skoro svima ili će to biti. Neskriveno smo se obradovali informaciji da je nedavno naš poznanik i dugogodišnji potpredsednik Lovačkog saveza Srbije Aleksandar Stanojević odlučio da konkretizuje brojna iskustva sa proputovanja po specijalizovanim sajmovima, tako što je njegov sin Stefan otvorio prodavnicu lovačke opreme u rodnom Užicu. Stanojevići su osvedočeni poznavaoci lova i streljaštva u našim uslovima, pa je ovo bio povod da posetimo radnju “Bengal” i uverimo se u kojoj meri je asortiman prilagođen potrebama i zahtevima našeg tržišta. Među mnoštvom oružja i prateće opreme, ponajviše nas je zainteresovala puška koju u ovom izdanju detaljnije predstavljamo.
Lovačke puške dvokuglare ovde su srazmerno retke još od vremena nastanka. Tretirane su kao statusni simbol – luksuzno oružje namenjeno jedino najimućnijima, dok u stvarnoj terenskoj situaciji ne pružaju ništa više u poređenju s konvencionalnim karabinima žlebljenih cevi. Naravno, to mišljenje nije jedinstveno samo za balkanske prilike, jer one praktično nemaju poklonike među lovcima oba američke kontintenta, a oni bez dileme odstreljuju kapitalne primerke ogromne i neretko opasne divljači. Nasuprot njima, britanske i kolege iz nemačkog govornog područja, tu oblast su tretirale oprečno. Jer, najpre su Ostrvljani u svojim kolonijama prilikom lova velikih i agresivnih životinja koristili puške dvocevke ekstremno velikih i snažnih kalibara, jer je u vreme kada nisu postojali poluautomatski karabini brzina plasiranja narednog hica ponekada predstavljala razliku između života i smrti. Naravno, uglavnom je u pitanju bilo preuveličavanje tokom opisivanja kako se ranjeni nosorog ili tigar ustremio ka lovcu, kojeg je spasio drugi metak u pušci. S druge strane, u delu Zapadne i Centralne Evrope još pre Prvog svetskog rata, najčešće je aristokratija upotrebljavala takođe dvokuglare u laganijim kalibrima i vertikalno pozicioniranih cevi, pretežno ručne radove prestižnih oružara, koje su koštale čitavo bogatstvo.
U novootvorenoj prodavnici smo pronašli pušku tog tipa pod nazivom Brno 803-10, proizvod kompanije “Češka Zbrojovka” bazirana na kalibru .30-06 Springfield, jako kvalitetne izrade i dopadljivih primenjenih rešenja. U nekadašnjoj Jugoslaviji su tokom 20. veka bile vrlo popularne slične bokerice čehoslovačke proizvodnje serije ZH i Super, dvokuglare koje nisu cenovno predstavljale astronomski izdatak tokom kupovine, a većinom su na tržištu nuđene sa kombinovanim cevima koje su se mogle menjati zavisno od potrebe lovne situacije. Ali, njihove žlebljene cevi su po pravilu bile predviđene za upotrebu municije sa izraženim obodom čaure – 7x57R i 7×65 mmR, dok su jedino znatno skuplje stizale iz Austrije, Nemačke, Italije i Francuske u potentnijim kalibrima. U prethodnom periodu na našim terenima smo sretali i jeftinije, ne naročito uspešno rešene ruske IŽ94 koje su izrađivane i za municiju sa žlebom na dnu čaure. Njihov najveći tehnički nedostatak bili su izvlakači koji su kod pojedinih kalibara posle određenog vremena gubili kontinutet funkcionalnosti.
Upravo tome smo posvetili primerenu pažnju prilikom prvog kontakta sa Brno 803, jer je predviđena za upotrebu nama tako bliskog i u lovu dokazanog kalibra .30-06 Springfield, koji nema “šeširić” čaure. Izvlakač je masivan i odiše pouzdanošću, prilikom testiranja je ekstrakcija ispaljenih čaura tekla nesmetano i ujednačenim hodom. U više navrata smo to isprobali prelamanjem puške napunjene municijom različitih proizvođača i pufer patronama, gde nije registrovano nikakvo oštećenje dna čaure ni u najsitnijim razmerama. Naredno svojstvo kod ovakvih atipičnih pušaka su proporcije drvenih delova, jer izuzetno retko fabrički kundak i potkundak odgovaraju telesnoj konstituciji raznolikih korisnika. One najskuplje, renomirane dvokuglare po nepisanom pravilu imaju prihvatne površine ergonomski personalizovane prema naručiocu, a zaista je bila retka pojava da oružjem lagodno manipuliše osoba koja je za tridesetak centimetara viša ili niža od vlasnika, dok identično važi i kada je razlika u veličini šaka ili dužini ruku u pitanju. Dovitljivi Česi su tome doskočili na naoko jednostavan način, tako što su bočne površine svojih modela 803 podelili u po tri zone drvene površine gde naležu dlanovi strelca. Tako da svako ponaosob može posle izvesnog vežbanja da dostigne fazu kada će se sroditi s oružjem, odnosno pod kakvim detaljima prihvata najpouzdanije unosi pušku u nišansku liniju, zadržava je neposredno pred opaljenje i upotrebom više stavova ostvaruje željeni rezultat. Dolazimo do objašnjenja zašto baš kalibar .30-06 Springfield u ovakvoj dvokuglari, kada za taj popularni kalibar postoji ogroman broj karabina repetirajućeg ili poluautomatskog dejstva. Ukoliko prihvatimo da je u pitanju puška predviđena za odstrel ovdašnje krupne divljači kao što su divlji veprovi ili jeleni, još uvek je na snazi u praksi potvrđena činjenica da ovaj nekadašnji američki vojni metak predstavlja jedno od najboljih izbora. Na uobičajenim distancama, izborom adekvatne municije i ukoliko strelac plasira hitac u optimalnu zonu, čak i fizički najsnažnija divljač naših terena će “pasti u vatri”, odnosno ostvaruje se željeni efekat. Naročito to važi za lov pogonom u uslovima izražene vegetacije, gde je opterećenje nositi karabin veće mase i ostalih gabarita. Konvencionalni karabini sa adekvatnom optikom i montažom, napunjeni do punog kapaciteta neretko premašuju pet do šest kilograma, što u planinskom području i te kako zamara korisnika. Brno 803-10 u fabričkoj konfiguraciji na vagi dostiže masu od samo 3,4 kg, pa je sasvim jasno u kakvoj je prednosti reč. Upotreba optičkih nišana je sledeća kategorija za analizu, iako u uslovima koji smo upravo opisali i mehanički nišani omogućuju da se ostvari pogodak do sto metara udaljenosti. Ukoliko lovac insistira da montira nekakvo pomagalo tog tipa, deluje najuputnije izabrati refleksni nišan malog uvećanja ili popularnu crvenu tačku, što je izuzetno jednostavno jer se na baskuli puške nalazi za to predviđen žleb. Na taj način se ova dvokuglara neće pretvoriti u kabasto oružje, odnosno zadržava se njena kompaktnost, a pritom se i uvećava korisna daljina dejstva. Takođe, važno je ukazati na osobenost dvokuglara u vidu temperaturnih dilatacija čelika, odnosno pojave da se prvi hitac ispaljuje iz hladne cevi, a toplota se prenosi na drugu koja usled toga obično menja svoja svojstva pa pogoci odudaraju na cilju i po više od desetak centimetara po obe ose. Kod ove puške se regulacija tog problema vrlo jednostavno obavlja prema priloženom uputstvu, pod uslovom da proces radi verzirana osoba. U Zavisnosti od karakteristika municije, uspevali smo da grupišemo pogotke na udaljenosti od stotinu metara tako da oba zrna završe u željenoj projektovanoj zoni, čime se garantuje trenutni fatalni učinak na divljač. Generalno uzevši, ovo je oružje koje omogućava dva brza i precizna hica na optimalnim udaljenostima, jednostavno je za upotrebu i dovoljno lagano za najzahtevniji teren, a cenom je više nego prihvatljivo.
R.K.
