Rđa najveći neprijatelj
U Americi postoji šaljiva izreka koja kaže da oružje ima samo dva neprijatelja: rđu i liberale. Možda je nemoguće učiniti bilo šta po pitanju liberala i njihovog pogleda na svet ili oružje, ali problem rđe je nešto na šta definitivno može da se utiče. Današnje oružje, bilo lovačko, sportsko ili samoodbrambeno, predstavlja pouzdane i precizne termodinamičke mašine. Ali neće ostatati dugo u takvom stanju ako mu se ne posveti dužna pažnja. Tačno je da većina korisnika vodi računa o svojim čeličnim ljubimcima ali nije baš redak ni slučaj zapuštenog oružja, bez propisnog čišćenja i podmazivanja. Posebno upotreba teško zaprljanog oružja, sa česticama zemlje, peska i slično, kao i nepodmazanog oružja, lako može da te pouzdane mašine pretvori u gomilu neupotrebljivog čelika. Što je najgore, to može da se desi onda kada nam je najpotrebnije. Kod vojničkog i oružja za samoodbranu to može da vas košta glave, a kod sportskog i lovačkog – trofeja. Iako kod ove druge dve kategorije cena nije tako velika kao kod prve dve, svejedno je nepotrebno visoka.Da bi izbegli ove probleme, poželjno je da se oružje očisti i podmaže odmah posle upotrebe, ukoliko je to moguće. Ako ne čim situacija dozvoli. Ovo posebno važi za vojničko oružje. Čitaoci koji su služili vojsku dobro se sećaju „zanimanja“, odnosno obuke i obaveznog čišćenja naoružanja, bez obzira da li se sa oružjem gađalo. Ovo je imalo za cilj dve stvari. Prvo, familijarizaciju sa ličnim naoružanjem i praktično, srastanje sa njim. Drugi razlog je produženje životnog veka oružja kroz dnevne preglede, čišćenje i podmazivanje. I baš kao kod vojničkog, održavanje oružja za samoodbranu bi trebalo da bude takođe redovno. Pod ovim se ne podrazmeva totalno čišćenje svakog dana ukoliko niste pucali njime. Ali definitivno podrazumeva pregled pre i posle njegovog nošenja. Čim se uoče neki nedostaci, zaprljanost, pojava površinske rđe (normalna pojava bez obzira na redovno održavanje), potreba za podmazivanjem i slično, preduzimaju se odgovarajući koraci. Jednostavno rečeno, ne postoji ni jedan dobar razlog da se žrtvuje pouzdanost oružja, kada je dovoljno posvetiti samo par minuta brige, a to može da predstavlja razliku između života i smrti.
Mnogi vlasnici nisu baš najbolje upoznati sa pravilnim procedurama održavanja svojih ljubimaca, što je razlog za jedan ovakav članak, koji će se podrobno pozabaviti ovim pitanjem. Ovde ćemo obraditi prvenstveno ručno vatreno oružje za samoodbranu, ali se osnovni principi odnose na sva oružja i oruđa koja koriste barut. Pa da krenemo! Kao prvo, potrebno je da poznajete svoje oružje. I to barem toliko da ste u stanju da uradite osnovno rasklapanje. Naravno, kod revolvera to uglavnom neće biti potebno. Kao prvo, ukoliko imate oružje koje ne poznajete dobro (novi komad u kolekciji, na primer) posvetite malo vremena uputstvu za rukovanje. Zapamtite, kod rasklapanja i sklapanja oružja nema primene sile! Inače, rizikujete da napravite neko oštećenje za koje će verovatno biti potrebna i intervencija puškara. Bitno je da razumete i način funkcionisanja vašeg oružja, da bi znali koje tačke treba posebno dobro očistiti, podmazati, da ne bi gubili delove i slično. Neka od hemijskih sredstava koja se koriste mogu imati neprijatan miris, a pogotovo vašoj boljoj polovini. Zato preporučujemo rad napolju ili uz otvorene prozore. Nemojte posle da kažete da vas nismo upozorili! Takođe, hemijska sredstva ostavljaju i fleke koje se teško odstranjuju, pa je poželjno da imate neku vrstu prostirke ukoliko nemate poseban radni sto. Prostirka može biti šatorsko krilo, stari peškir ili novine, plastične kese za smeće i slično. Ovo zadnje je možda i najbolja varijanta. Kada završite rad, jednostavno izvrnete kesu i sav otpad će završiti unutra.
Prva stvar koju treba da uradite je da se uverite da je oružje prazno. Ukoliko govorimo o pištolju, izvadite okvir, povucite navlaku nekoliko puta i vizuelno se uverite da je ležište metka prazno. Kod revolvera je najčešće dovoljno da izbacite doboš u stranu i da eventualno istresete metke. Za obično čišćenje pištolja dovoljno je da odvojite navlaku od rukohvata i cev sa povratnim mehanizmom od navlake. Eventualno, možete i da uklonite drške, ali to nije uvek neophodna radnja. Naravno, povremeno je poželjno rasklopiti i okvire i detaljno ih očistiti i ovlaš podmazati. U principu, ovo su sve jednostavne operacije tako da se nećemo posebno baviti ovom problematikom. Prvo čemu treba da posvetimo pažnju je cev. Njeno pravilno održavanje danas je uveliko olakšano upotrebom sinoksid municije, odnosno municije koja ne koristi korozivne kapisle sa živinim fulminatom. Fulminat prilikom svoje razgradnje veže se sa vodom i gradi kisele produkte koji nagrizaju cev. A pošto je u igri i okluzija, odnosno fenomen da se ove kisele čestice „ubacuju“ u međumolekularni prostor zagrejane cevi, jasno je zašto se ovaj proces čišćenja ponavlja nekoliko puta. Stariji čitaoci će se sigurno setiti dana služenja vojnog roka i obaveze da se oružje detaljno očisti tri puta posle izvršenog gađanja. Upotrebom sinoksid kapisli, odnosno onih kod kojih je upotrebljena eksplozivna smeša olovnog stifnata i tetrazena, koja ne stvara kisele produkte, uveliko je olakšalo posao korisnicima i produžila životni vek oružja.
Ukoliko smo koristili korozivnu municiju, potrebno je da prvo izvršimo neutralisanje kiselih produkata. Nekada je u vojsci za ovo korišćen čuveni DRNČ, ali danas ga je praktično nemoguće naći. Trenutno je na našem tržištu moguće naći dosta kvalitetnih proizvoda, poput Balistola, Brunoksa, domaćeg Sinola i slično. Istina je da većina ovih „mešavina“, odnosno sredstava koja ujedno i čiste, podmazuju i štite ne rade ni jednu od tih stvari tako dobro, kao ona koja imaju samo jednu, specijalizovanu funkciju. Ali za oružje koje neće ispucati ogromnu količinu metaka, pa još sa korozivnom kapislom i više su nego zadovoljavajuća. Kao jeftina i izuzetno efikasna zamena može da posluži topla voda u kombinaciji sa nekim deterdžentom za pranje suđa. Pomenuti rastvor naspemo u neku staru posudu i potopimo cev. Šipkom na koju je pričvršćena mesingana četkica odstranimo prvo čvrste sastojke. Posle toga unutrašnjost cevi čistimo sa čistom pamučnom krpom. Pazite, na krpi ne sme biti peska, nečistoće i slično, jer na taj način možemo da oštetimo unutrašnju trasu. Za ovaj posao su odlične stare majice, flanelske košulje i slično. U vojsci su za ovaj posao korišćeni rashodovani čaršafi, a poznat je i slučaj jednog našeg vrhunskog strelca koji koristi običnu pamučnu vatu. Za šta god da se odlučite, nećete pogrešiti ukoliko ispoštujete ono što smo napisali o čistoći krpe. Posle ove kombinovane faze neutralisanja i odstranjivanja gareži, prelazimo na klasično podmazivanje.
Autor kao i većina strelaca praktikuje da prilikom čišćenja oružja, prvo sa šipkom na kojoj je obična četkica, obilno natopljena odgovarajućim solventom, prođe nekoliko puta kroz cev i da je onda ostavi tako deset do trideset minuta. Ovo vreme će biti dovoljno da se većina gareži rastvori. U toj pauzi možete da se posvetite ostalim delovima oružja, poput navlake ili rukohvata. Posle toga se vraćamo cevi i onda sledi rad sa mesinganom četkicom (takođe natopljenom sa solventom) i pamučnim krpicama. Mesingana četkica je vrlo efikasna za razbijanje gareži, te se može koristiti posle svakog gađanja. Prve krpice će izaći jako zaprljane, što je i logično. Na njima se nalazi većina gareži i nesagorelog baruta. Posle ovoga, u zavisnosti od zaprljanosti cevi, možemo ponoviti postupak sa mesinganom četkicom. Ukoliko je cev u dobrom stanju, za time obično neće biti potrebe. Ceo proces sa natapanjem unutrašnjosti cevi solventom i provlačenjem pamučnih krpica ponavlja se dok krpice ne izađu potpuno čiste. Naravno, ukoliko je unutrašnja trasa cevi u lošem stanju (na žalost, čest slučaj kod nas), krpica neće nikada izaći čista u potpunosti. Ali, za ovakvo stanje su krivi uglavnom sami vlasnici oružja i tu nema pomoći. Kada je završen proces čišćenja, uzimamo čistu četkicu blago natopljenu zaštitnim uljem i podmazujemo unutrašnjost cevi. Još jednostavnije je da unutrašnjost naprskate zaštitnim sredstvom. Cev okrenite tako da stoji sa ustima prema dole. Na taj način ćete najlakše da odstranite sav suvišni podmaz. Tanki zaštitni film koji će ostati ima dvostruku ulogu. Prvo, sprečavaće vlagu iz vazduha da dođe u kontakt sa čelikom i drugo, ukoliko ima svojstva neutralizatora, neutralisaće eventualne zaostale kisele produkte koji će biti „istisnuti“ iz materijala cevi. Za ovo je pomenuti DRNČ bio odlična solucija. Ukoliko je korišćena municija sa korozivnom kapislama, proces će biti potrebno ponoviti još dva puta u naredna dva dana. Ukoliko je korišćena savremena nekorozivna municija, čišćene cevi se može smatrati gotovim. Ako čistite revolver, ceo postupak ćete morati da odradite i sa komorama doboša.
Ovaj problem se javlja prvenstveno kod MK oružja, iako je čest problem i kod IPSC strelaca, koji sami izlivaju zrna i pune municiju. Nekada, dok su muškarci bili muškarci, a na oružje nisu stavljana upozorenja, ovakve cevi su čišćene živom. Jednostavno, cev bi začepili, nasuli živu i sačekali da odradi svoje, odnosno da razmekša naslage olova. Posle toga bi cev očistili mesinganom četkicom od ostataka, podmazali je i to bi bilo to. Međutim, danas je živu praktično nemoguće naći, a strah od trovanja njome je toliki, kao da je u pitanju obogaćeni uran ili barem kalijumov cijanid. Zbog toga je razvijena sledeća tehnika čišćenja poolovljenih cevi koja se pokazala odlično u praksi. Uzmete odgovarajuću običnu ali istrošenu četkicu i na nju blago namotate najfiniju čeličnu vunu. Čelična vuna ima blago abrazivno svojstvo i često se koristi za poliranje metalnih delova. Dobro je natopite odgovarajućim solventom i provučete kroz cev ali tako da polovina četkice izađe napolje i tako 4-5 puta. Svakim povlačenjem šipke, dlačice na četkici i čelična vuna će se ispravljati i strugaće olovo pri prolasku. Poslije toga prekontrolišemo stanje cevi. Ukoliko je potrebno, ceo proces ponovimo sa novom čeličnom vunom i solventom i tako nekoliko puta, odnosno dok olovo iz cevi ne bude odstranjeno. Verovatno će biti čitalaca koji će ovo nazvati pogrešnim i lošim, jer se na ovaj način potencijalno može oštetiti cev. Istina je da ovaj metod nije namenjen za redovno čišćenje. Ali istina je i da nije primećeno zaobljavanje žlebova niti oštećivanje polja ili usta cevi kod povremenog i adekvatno odrađenog čišćenja na ovaj način. A istina je i da će jako poolovljena cev napraviti daleko veće i divlje rasturanje pogodaka, nego cev koja bi bila čak i pogrešno očišćena ovom tehnikom. Znači, treba razumeti ceo proces da bi se o njemu mogao dati pravilan sud. Za čišćenje navlake i rukohvata, toplo preporučujemo upotrebu četkice za zube natopljene solventom. Najlonske dlačice će vrlo lako naći put do svih onih delova do kojih vaši prsti teško da imaju pristup. Posle trljanja četkicom za zube, pređite na čistu suvu krpu i vaš posao je gotov. Ukoliko treba da dohvatite neke delove oružja koji su nedostupni četkici ili krpi, tu vam mogu pomoći čačkalice ili štapići za uši. Ovo se posebno odnosi na vođice na navlaci i izvlakač. To su delovi koji treba da budu posebno dobro očišćeni. jedan mali savet u vezi sredstva za čišćenje. Ukoliko dolazi u bočici sa raspršivačem, što je sada standard, odlično. Ali, ukoliko to nije slučaj, onda preporučujemo da u neku pliću posudu naspete manju količinu „hemije“ i da nju koristite. Ostatke ne vraćajte nazad već ih trajno odstranite. Jer, sva ova hemijska sredstva se lako onečiste i kao takva mogu da izgube svoja svojstva, pa je ovo zgodan način da ih sačuvate za buduću upotrebu. Kada smo završili sa rukohvatom i navlakom, preostaje nam još da sklopimo oružje i podmažemo ga. Ukoliko oružje odlažete do daljnjeg u sef ili kasu, onda ćemo celo oružje blago podmazati, kako iznutra, tako i spolja. Ulje ne treba da kaplje sa oružja, već da ga samo ovlaš nanesemo. Za ovo može da posluži krpa natopljena uljem, ali je možda još zgodnija četka za brijanje na koju smo ovlaš naneli pomenuto ulje. Ovako očišćeno i podmazano oružje možete slobodno da ostavite do sledećeg odlaska na strelište. Naravno, periodični pregledi su ne samo poželjni, već i imperativ, ukoliko želite da stalno imate očuvan i funkcionalan pištolj ili revolver.
Ali, ukoliko oružje svakodnevno nosite, onda ovako zaštićeno oružje, uglavnom, nije prihvatljiva opcija. U tom slučaju, spoljni deo najčešće mora biti suv (zbog kontakta sa odećom), a sa unutrašnje strane ostali delovi mogu biti samo sa mikroskopskim slojem zaštitnog ulja. Lično iskustvo autora je da kod upotrebe sinoksid municije i dobro očišćene cevi, nema potrebe da se izvrši njeno podmazivanje iznutra. Naravno, govorimo o oružju koje se stalno nosi za samoodbranu, a ne o onom koje se odlaže do daljnjeg. Kada je reč o podmazivanju kliznih delova, postoji nekoliko pravaca razmišljanja. Jedan je onaj klasični, koji kaže da svi tarni delovi moraju da budu podmazani odgovarajućim uljem. Druga filozofija je proistekla iz iskustva sa terena, gde se na ulje lepila prašina (recimo u pustinji) ili je to isto ulje znalo da se zgusne na ekstremno niskim temperaturama (npr u Sibiru), pa su korisnici u potpunosti odbacivali lubrikante. Jednostavno rečeno, funkcija im je bila preča od životnog veka oružja. I ovo je ispravan stav, jer ljudski život je daleko važniji od oružja, pogotovo ako je u pitanju vaš sopstveni. Treći pravac je proizašao iz prethodna dva, te se u tom slučaju koriste posebni suvi lubrikanti koji na sebe ne lepe pesak i ne mrznu. Na žalost, kod nas nisu dostupni, ili barem nama to nije poznato. Pored pomenutih modernih „tri u jednom“ hemijskih sredstava za održavanje, možete se poslužiti i motornim uljem ili još bolje, uljem za automatske menjače da podmažete i zaštitite vaše oružje. Verovali ili ne, ali mnoga zvanična ulja za oružje vrhunskih performansi nisu u suštini ništa drugo do motorna ulja sa penetratorom i eventualno emulzifikatorom. Setite se, uloga ulja kod SUS motora je da podmazuju i čiste klipove. U trenutnom nedostatku nečeg boljeg, možete koristiti i WD-40, ali samo kao kratkotrajno rešenje. Na primer, išli ste u lov, vaše oružje je pokislo, povratak kući još nije u planu i jedino čime raspolažete je WD-40. U tom slučaju, njegova upotreba je potpuno opravdana i u redu. Posle, kada se ostvare uslovi, oružje je potrebno očistiti i podmazati odgovarajućim sredstvom. Delovi oružja koje treba ovlaš podmazati su vođice na navlaci i rukohvatu, unutrašnji deo prednje vođice cevi, pokretni delovi udarnog mehanizma, vođice okidača i slično. U principu, to su svi pokretni metalni delovi. Naravno, mudro je blago nauljenom krpicom preći preko svih unutrašnjih metalnih delova. Ali pazite, nauljeno oružje lako sakuplja barutnu garež i prašinu koje onda deluju kao abrazivna pasta. Malo je primeraka oružja gde je došlo do prekomerne izlizanosti pokretnih delova usled odsustva lubrikanata. Ali ih je relativno mnogo koja su upropašćena preteranim podmazivanjem. Na kraju, ostaje nam još samo da nekoliko puta repetiramo pištolj na prazno. Na ovaj način će se podmaz pravilno rasporediti. Ukoliko se slučajno desi da se pojave znaci curenja, to znači da smo malo preterali. Slobodno očistite suvom krpom ove viškove. I to bi bilo to! Sam proces održavanja oružja može biti prilično dug ukoliko je ono zapušteno. Ali ukoliko se ono redovno čisti i održava u dobrom stanju, bez obzira na veliku količinu ispaljenih metaka, njegovo održavanje će biti prilično lak proces.
R.K.
