Filipinska revolucija (1896.)
Filipinska revolucija, takođe poznat kao Tagalski rat (ISP.Gerra Tagalog), bila je revolucija i sukob koji se dogodio između Filipinaca i španskih kolonijalnih vlasti. Počela je u avgustu 1896.godine. kada su španske vlasti otkrile Katipunan antikolonijalnu tajnu organizaciju. Katipunan, na čelu sa Andresom Bonifaciom, bio je oslobodilački pokret čiji je cilj bio nezavisnost od Španije oružanom pobunom. Organizacija je imala uticaj na skoro celoj teritoriji Filipina. Tokom masovne skupštine u Kalukanu, katipunanski lideri su se organizovali u revolucionarnu vladu, nazvali novoosnovanu vladu Haring bajang maladugan i otvoreno proglasili oružanu revoluciju širom zemlje. Bonifacio je pozvao na napad na glavni grad Manilu. Napad je propao; međutim, okolne provincije počele su da se pobune. Konkretno, pobunjenici u Cavite-u, predvođeni Marianom Alvarezom i Emiliom Aguinaldom (koji su bili iz dve različite frakcije Katipunana), pobedili su u svojim prvim sukobima. Borba za dominaciju i moć među revolucionarima dovela je do Bonifaciove smrti 1897.. a njegovu funkciju nasledio je Aguinaldo, koji je vodio sopstvenu revolucionarnu vladu. Iste godine revolucionari i Španci potpisali su pakt Bijak na Batu, koji je privremeno smanjio nasilje. Aguinaldo i drugi filipinski oficiri otišli su u dobrovoljno izgnanstvo u Hong Kong. Međutim, nasilje i neprijateljstvo nisu potpuno prestali. Dan 21. Sjedinjene države pokrenule su pomorsku blokadu Kube, što je bila prva vojna akcija špansko-američkog rata.[1] Azijska eskadrila AMERIČKE MORNARICE pod komandom Komodora Džordža Djuija odlučno je porazila špansku flotu u bici kod zaliva Manila 1. maj, zapravo preuzimajući kontrolu nad Manilom. Aguinaldo, nezvanični saveznik Sjedinjenih Država, vratio se na Filipine 19. maj i nastavio napade na Špance. Do juna su pobunjenici preuzeli kontrolu nad gotovo svim Filipinima, osim Manile. Dana, 12. u junu je Aguinaldo izdao Deklaraciju o nezavisnosti Filipina. Iako je ovo označilo kraj revolucije, ni Španija ni SAD nisu priznale nezavisnost Filipina.[2] Španska vladavina na Filipinima zvanično je prestala potpisivanjem Pariškog mira (1898-pariški mir).), koji je takođe okončao Špansko-američki rat. Prema ovom sporazumu, Španija je predala kontrolu nad Filipinima i drugim teritorijama SAD. Oko Manile je postavljen „nemirni mir“: američke trupe su kontrolisale grad, a slabije filipinske snage su ih okruživale. U bici za Manilu, koja se dogodila 4. februara 1899, izbio je sukob između filipinskih i američkih snaga, započinjući filipinsko-američki rat. Aguinaldo je odmah naredio da se“mir i prijateljstva sa Amerikancima prekinu i da se prema gore pomenutim postupa kao prema neprijateljima“.[nedostaje izvor] prva Filipinska republika u nastajanju zvanično je objavila rat Sjedinjenim Državama u junu 1899. Filipini nisu postali međunarodno priznata nezavisna država do 1946.
