Milan Milanović

„Uređaj“ bez mane

I pored decenijske vojne upotrebe, puške bullpup dizajna još uvek izazivaju kontroverze
Objektivno posmatrano, ovaj stav može i da se prihvati jer je već u naše doba postao deplasiran termin „bojno polje“. Upotreba avijacije, oklopno-mehanizovanih, artiljerijsko-raketnih jedinica, a poslednjih godina i naoružanih dronova, u uslovima savremenog rata ne ostavlja mnogo prostora pešadiji da se međusobno obračunava puškama, ali je svakako prioritet da svaki borac bude naoružan što pouzdanijim oružjem velike vatrene moći.
Upravo vođeni tom idejom, vojni autoriteti u Izraelu su naložili moćnoj domaćoj industriji naoružanja da osmisle zamenu za puške M16 i Galil koje se nalaze u operativnoj upotrebi izraelskih snaga bezbednosti. Nekadašnji koncern IMI (posle vlasničke transformacije se naziva IWI – „Israeli Weapons Industries Ltd“), razvio je pušku bullpup koncepta Tavor, ili skraćeno TAR-21 (Tavor Assault Rifle for 21st century – Jurišna puška Tavor za 21. vek). Od tada je napravljeno nekoliko verzija, a najinteresantnija nam je Tar Integral sa integrisanim refleksnim nišanom MEPRO 21.
Pobornici klasičnih linija u oružarstvu verovatno odvraćaju pogled od ovakvih pušaka, jer vizuelno više nalikuju alatu. Ali, iza nedopadljive siluete krije se ekstremno pouzdano i precizno oružje. Kada se pojavio, za potrebe testiranja nabavilo ga je puno zemalja. Mnogo kasnije nastalih pušaka iz drugih delova sveta po mnogo čemu slede upravo koncepcijske linije Tavora.
Pogled u unutrašnjost mehanizma otkriva šta su Izraelci zaista hteli ovom konstrukcijom. U pitanju je puška koja ima nadcevnu komoru za pozajmicu gasova, rotirajući zatvarač sa sedam bregova nalikuje onom na M16, a raspored komandi i tolerancije radnih delova su tako osmišljene da se vidi krajnji cilj – jednostavnost „kalašnjikova“, ali u „pakovanju“ koje ima perspektivu.
Ističemo da su izraelski vojnici u svim sukobima kroz koje je prošla ova zemlja u svojoj turbulentnoj istoriji, dosta koristili kratkocevna oružja poput automata Uzi i karabina M4, jer su se sukobi sa protivnicima odigravali ili u naseljenim mestima ili posle iskrcavanja vojnika iz vozila i helikoptera. Za te namene, male dimenzije su bile prioritet, kao i mogućnost munjevitog instinktivnog reagovanja usled stalne opasnosti napada religioznih fanatika.
Pri manipulaciji Tavorom „na suvo“, početni skepticizam je naglo iščezao jer oružje začuđujuće dobro „leži“ u rukama i ramenu strelca, iako je razmak između prihvatnih tačaka za šake najmanji od svih oprobanih pušaka. Nešto veća masa, ali zato izvrstan balans, doprinose da se puškom lako i brzo rukuje, a ni posle desetina hiljada metaka koje je naš primerak ispalio tokom testiranja u Srbiji – nisu uzrokovale zastoje ili otkazivanje funkcionalnih delova. Kako nam je preneo test-strelac domaće oružarske industrije, u pitanju je „prava mašinčina“!
Ipak, Izrael ne bi bio to što jeste da nije svoju pušku ponudio i drugim državama, ali ne po baš jeftinoj ceni. Mnogo zemalja je zainteresovano za ovu uspešnu kompaktnu pušku, koja prihvata okvire po STANAG standardu i može da se opremi NATO podcevnim bacačem granata 40 mm M203. Pravo pitanje je koliko zemalja je finansijski moćno da izdvoji znatnu sumu novca i preoruža kompletni ratni sastav vojske. Naročito u vreme kada to ne čine ni najveće svetske vojne velesile.

Milan Milanović
foto: screenshot  IWI catalog

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pročitajte još